Crna legija
13.03.2005., nedjelja
Biografija Ante Pavelića
Roden je u hercegovackom selu Bradini na Ivan planini, gdje su se njegovi roditelji, otac Mile i majka Marija, doselili iz Krivog Puta u Lici. Osnovnu skolu polazio je u raznim bosansko-hercegovackim mjestima, a gimnaziju u Travniku, Senju, Karlovcu i Zagrebu, gdje je 1910. maturirao, te upisao Pravni fakultet. Diplomirao je 1914. a 1915. stekao doktorat prava.Godine 1915.-1918. radio je kao odvjetnicki perovoda u odvjetnickoj pisarnici A. Horvata, predsjednika Hrvatske Stranke Prava, a nakon zavrsene prakse, od 1918., odvjetnik je u Zagrebu. Ozenio je Maru Lovrencevic i imao troje djece, sina Velimira i kcerke Mirjanu i Visnju. Kao gimnazijalac pristupa Hrvatskoj stranci prava, 1918. ulazi u vodstvo stranke, postaje clan Poslovnog odbora, zatim tajnik i potpredsjednik HSP-a. Godine 1921. izabran je za gradskog zastupnika u Zagrebu; u ime HSP-a kontaktirao je s N. Pasicem radi slabljenja Radiceve stranke. Izabran je 1927. i za zagrebackog oblasnog zastupnika; u lipnju 1927. predstavljao je zagrebacku gradsku opcinu na europskom kongresu gradova u Parizu, a na povratku je u Rimu izaslaniku talijanske vlade R.F. Davanzatiju u ime HSP-a predao promemoriju u kojoj se Italiji nudi suradnja u rusenju Jugoslavije; ocekuje talijansku pomoc u uspostavi i zastiti nezavisne hrvatske drzave, te iznosi spremnost na teritorijalno, politicko, ekonomsko i vojno prilagodavanje talijanskim interesima. Na parlamentarnim izborima 1927. izabran je, zajedno s A. Trumbicem, za zastupnika na listi Hrvatskog bloka; u svojim govorima u beogradskoj skupstini istupio je protiv velikosrpske politike i izjasnjavao se za hrvatsku samostalnost i neovisnost; usmjeravao je pravasku omladinu i pokrenuo listove Starcevic i Kvaternik.  Poslije atentata na prvake HSS-a 1928. pristupa Seljacko-demokratskoj koaliciji; pokrece list Hrvatski domobran s programom ostvarenja samostalne hrvatske drzave, a 1.X.1929. osniva istoimenu organizaciju za borbene akcije. Nakon proglasenja sestosijecanjske diktature 1929. sklanja se u emigraciju. Prvo odlazi u Bec, zatim s G. Percecom u Budimpestu, te u Sofiju, gdje 20.IV.1929. s vodama makedonske emigracije potpisuje deklaraciju o uzajamnoj pomoci Makedonaca i Hrvata u rusenju Jugoslavije i stvaranju nezavisnih drzava Hrvatske i Makedonije. U Beogradu ga je Sud za zastitu drzave 17.VII.1929. osudio na smrt u odsutnosti. Dobiva utociste u Italiji, potkraj 1930. osniva tajnu revolucionarnu nacionalisticku organizaciju Ustasa - hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO) s ciljem razbijanja Jugoslavije i uspostave neovisne hrvatske drzave uz pomoc Italije; uzima naslov poglavnika, ustaski pokret organizira na vojnim i urotnickim nacelima; u drugoj polovici 1931. u Italiji osniva prvi logor za vojnu obuku u mjestu Bovegno u pokrajini Brescia, te inicira osnivanje drugih takvih logora u Italiji i Madarskoj. U Glavnom ustaskom stanu 1.VI.1933. obznanjuje Nacela ustaskog pokreta u 17 tocaka i kao cilj pokreta istice uspostavu samostalne i nezavisne hrvatske drzave na citavom njezinu povijesnom i etnickom podrucju, sto se ima pravo provesti svim sredstvima, pa i silom oruzja. Inicira i organizira propagandne akcije, atentate i diverzije. Godine 1932. organizira Velebitski ustanak, 1934. atentat u Marseillesu, te je ponovno osuden na smrt u odsutnosti. Nakon marsejskog atentata, pod pritiskom Francuske, talijanske ga vlasti 17.X.1934. uhicuju i zatvaraju u Torinu (1934.-1936.). Potkraj listopada 1936. dovrsio je opsezniji elaborat za njemacko Ministarstvo vanjskih poslova pod naslovom Hrvatsko pitanje (objavljen 1942. u redakciji I. Bogdana pod naslovom Dr. Ante Pavelic riesio je hrvatsko pitanje). Nakon priblizavanja Jugoslavije i Italije i sporazuma Ciano-Stojadinovic, 1.IV.1937. izdaje odredbu kojom razrjesava ustase djelatne sluzbe i raspusta sve logore na podrucju Italije; ustase su raseljene i izolirane po cijeloj Italiji, a on je interniran u Sieni (1937.-1939.). Nakon pada M. Stojadinovica, talijanske okupacije Albanije i priprema za napad na Jugoslaviju, poziva ga talijanski ministar vanjskih poslova G. Ciano (23.I.1940.) i dogovara s njim plan akcije koji ukljucuje podizanje ustanka u Hrvatskoj, talijansku vojnu intervenciju, uspostavu nezavisne Hrvatske pod talijanskom zastitom i njezin ulazak u monetarnu i carinsku, zatim i u personalnu uniju s Italijom. Nakon beogradskih dogadanja 27.III.1941. prvi ga put prima Mussolini (29.III.), a posto je S. Kvaternik u njegovo ime proglasio NDH, prima ga ponovno 11.IV. i odobrava mu ulazak u Hrvatsku.  Na celu skupine ustasa vratio se u Hrvatsku i preuzeo vlast; 15.IV.1941. stigao je u Zagreb i kao poglavnik NDH imenovao prvu hrvatsku drzavnu vladu, u kojoj je uzeo polozaj predsjednika vlade i ministra vanjskih poslova. Osniva domobranstvo i organizira upravnu i diplomatsku sluzbu; preoblikuje ustaski pokret u jedinog nosioca politicke volje, mijenja mu ime u Ustasa - hrvatski oslobodilacki pokret (UHOP), uspostavlja Glavni ustaski stan (GUS) kao organizacijsko-politicku, a Ustasku vojnicu i Ustasku nadzornu sluzbu (UNS) kao vojno-policijske poluge rezima. Nakon pregovora s Cianom 25. travnja u Ljubljani i s Mussolinijem 7. svibnja u Trzicu 18.V.1941. potpisuje Rimske ugovore, kojima je velik dio hrvatske obale i otoka prepusten Italiji, prihvacen je talijanski politicki, ekonomski i vojni nadzor na djelu NDH, a hrvatska kruna ponudena je talijanskom vojvodi od Spoleta Aimoneu. Pocetkom lipnja 1941. prvi put posjecuje Hitlera, a 15.VI.1941. u Veneciji potpisuje pristupanje NDH Trojnom paktu. Unutrasnje odnose rjesavao je terorom; vec 17. travnja donosi Zakonsku odredbu za obranu naroda i drzave, koja vrijedi retroaktivno i predvida samo jednu kaznu, smrtnu, za djela 'povrede casti' i 'zivotnih interesa hrvatskoga naroda'. U Hrvatskoj je uspostavio totalitarni sustav po uzoru na nacisticki rezim u Njemackoj; donio je rasne zakone, uspostavio koncentacijske logore i podrzavao nasilje nad dijelom stanovnistva, unatoc prosvjedima Katolicke crkve na celu s nadbiskupom A. Stepincem; zabranio je sve stranke i udruge, te uspostavio osobnu diktaturu. Na poticaj umjerenih ustaskih prvaka, pocetkom 1942. ublazava teror; u sijecnju 1942. saziva Hrvatski Drzavni Sabor, premjesta Maceka iz Jasenovca u Kupinec i pusta zatvorene zastupnike i pristase HSS-a, Srbima priznaje status 'pravoslavnih drzavljana' i donosi odredbu osnivanja Hrvatske pravoslavne crkve, a u listopadu 1942. uklanja s duznosti E. Kvaternika, jednog od glavnih provoditelja politike terora. puca marsala Badoglia i pada Mussolinija, napusta mjesto predsjednika vlade i 2.IX.1943. na to mjesto imenuje N. Mandica, a nakon kapitulacije Italije, 10.IX.1943. objavljuje Drzavnopravnu izjavu o razrjesenju Rimskih ugovora. U listopadu 1943. prekida pregovore o stvaranju koalicijske vlade, koje su s njegovom suglasnoscu N. Mandic i M. Lorkovic vodili s celnicima HSS-a. Sudbinu NDH vezao je uz sudbinu nacisticke Njemacke, te je potkraj listopada 1944. zasutavio akciju M. Lorkovica i A. Vokica za odvajanjem NDH od Njemacke. U travnju 1945. sudjelovao je u kombinacijama D. Mihailovica i L. Rupnika o stvaranju srpsko-hrvatsko-slovenskog antikomunistickog bloka. Zagreb je napustio 6.V.1945. te preko Austrije i Italije otisao u Argentinu. Godine 1956. osnovao je Hrvatski Oslobodilacki Pokret (HOP). Nakon atentata na njega 10.IV.1957. u mjestu Lomas del Palomar kraj Buenos Airesa, gdje je zivio pod laznim imenom, prisiljen je napustiti Argentinu, te odlazi u Spanjolsku. Objavio je vise politickih i literarnih radova u dvije knjige: politicki roman Lijepa plavojka (1935.) i politicku raspravu Strahote zabluda (1938.). Njegova kci Visnja objavila je 1968. knjigu njegovih sjecanja Dozivljaji. Pjesma Poglavniku Poglavniče Bog ti pokoj dao Ti si junak bio i ostao Junak bio u Travanjskom polju Drzavu si obnovio svoju Srusio os mrskog tiranina Srbskog Kralja Karadjordjevica Tvoja slava vječito ostade Putokaz je za Hrvate mlade Prvi vođo slobode i pravde Poglavnice Hrvatske Drzave Slavit će te vjecna povjest nasa Poglavnice Hrvatskih Ustaša |
